Istorija-kultura

Kada je 1965. godine dr Dragoslav Srejović, arheolog svetskog glasa, otpočeo iskopavanja na desnoj obali Dunava, u Đerdapskoj klisuri, nije ni slutio da će naići na središte jedne od najblistavijih kultura praistorije. Na arheološkoj karti Evrope Lepenski vir danas je upisan  kao jedno od najznačajnijih nalazišta  iz doba mezeolita i neolita, u kome su sve do pred kraj ledenog doba, sedam hiljada godina pre nove ere, živeli stočari, lovci, ribolovci, sakupljači hrane, tvroci monumentalnih skulputra od kamena. Jedan od najznačajnijijh arheoloških lokaliteta Srbije i Evrope-Lepenski vir neprestano je u žiži javnosti, kako one stručne, tako i turista, željnih da se na samom izvoru sretnu sa dalekom prošlošću. 

U Gamzigradu, 11 kilometara zapadno od Zaječara,  nalazi se Felix Romuliana,  palata rimskog cara Gaja Valerija Maksimilijana Galerija, jednog od šesnaest  imperatora Rimskog carstva, rođenih na tlu današnje Srbije. Romulijana potiče  s kraja III i početka IV veka nove ere. Prostire se na šest i po hektara, a raskošnu palatu krase podni mozaici koji se mogu  meriti sa najboljim ostvarenjima kasnoantičkog doba u Evropi.             

Od 2007. Felix Romuliana nalazi se na UNESCO-voj listi svetske kulturne baštine.

Felix Romulijana
Timacum minus

Timacum minus je najstarije rimsko vojno utvrđenje u Istočnoj Srbiji. Datira iz prvog veka naše ere. Unutrašnjost utvrđenja ispunjena je različitim građevinama. Lapidarijum, sa rimskim kamenim spomenicima, nalazi se u Arheo-etno parku, smeštenom u dvorištu  škole, u obližnjem selu Ravna. Savladavši dunavsko i planinsko stenje, rimski car Trajan sagradio je put kroz Đerdapsku klisuru, sve do mesta gde je podigao most na Dunavu. Gradnja puta završena je 103. godine, a ovaj veliki poduhvat, ovekovečen je Trajanovom tablom, sa latinskom natpisom u Nacionalnom parku ’’Đerdap’’, kod Kladova. Trajanova tabla vidljiva je samo sa Dunava.

Sa vladavinom cara Trajana povezuje se i bivše vojno utvrđenje Dijana, danas arheološki lokalitet na obali Dunava, između Hidroelektrane ’’Đerdap 1’’ i Kladova. Arheološki lokalitet Šarkamen smešten je 25 kilometara od Negotina. Potiče iz kasnoantičkog perioda, s kraja trećeg i početka četvrtog veka. Bilo je to sedište rimskog cara Maksimina Daje. Mala riznica carskog zlatnog nakita sa Šarkamena, danas se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu.

Na Dunavu, zapadno od Kladova nalazi se Tvrđava Fetislam. Ovu ’’Kapiju mira’’, kako se prevodi naziv, sagradili su Turci u XVI i XVII veku, a na upravu srpskom narodu predata je 1867. godine.

Da bi se odbranio od Avara i Slovena, rimski car Justinijan, na uspravnoj steni iznad reke Moravice, kod Sokobanje, sagradio je Sokograd. I posle Rimljana, Sokograd je bio  sklonište raznih vojski, a predanje kaže da je u njemu često utočište nalazio i legendarni Hajduk Veljko Petrović. 

Image

Tabula trajana

"Imperator Cezar, božanskog Nerve sin, Nerva Trajan Augustus Germanik, vrhovni sveštenik, zastupnik naroda po četvrti put, otac domovine, konzul po četvrti put, savladavši planinsko i dunavsko stenje, sagradio je ovaj put."

Tvrđava Fetislam

Tvrđava Fetislam je srednjovekovna tvrđava, ukupne površine oko 18 ha, i nalazi se na samoj obali Dunava, na ulasku u grad Kladovo, kada se ide sa zapada. Čine je dve fortifikacione celine, Veliko i Malo utvrđenje - Kastel, koji je inkorporiran u veću, mlađu tvrđavu.
Velika tvrđava – Veliki grad, kako se još naziva, najvećih dimenzija 480 x 260 m, u osnovi je poligonalna, kasnosrednjovekovna, bastiona tvrđava, sa 6 poligonalnih kula-bastiona, povezanih bedemima, sa zidanim prolazima, okružena vodenim rovom, sa kontraeskarpom širine do 30 m i sa pokretnim mostovima, ispred svе tri glavne kapije. Iznad lučno zasvedenih, glavnih ulaza, Dunavske, Orospi i Varoš kapije, tokom poslednje obnove i rekonstrukcije, postavlјeni su počasni natpisi, kojima se veliča sultan Mahmut II (1818 – 1839), u vreme kada tvrđava dobija sadašnji izgled. Unutar tvrđave su оtkrivеnе i mnoge građevine i objekti različite namene, za njenu posadu, kао nа primеr barutana i magacini, lagumi, hamam, džamija... Ostaci moćnih, čvrsto zidanih vоdо-instalacija, bunara i kanala za vodosnabdevanje grada i tvrđave, mogu se i danas videti obližnjem zaleđu (Butorke).
Starija, znatno manja tvrđava tipa kastela (Malo utvrđenje), pravougaonog oblika, ukupnih dimenzija 90x60 m, zauzima najviši deo terena blizu оbаlе. Sastoji se iz gornjeg i priobalnog dela. Na uglovima su i danas visoko očuvane njene dvospratne, kružne kule, povezane bedemima sa zupčastim vrhom. U sklopu ove tvrđave je i barutni magacin. Oko utvrđenja je vodio rov, u nižim delovima uvek ispunjen vodom. Inkorporirana je u severni bedem mlađe, velike fortifikacije.
Ovaj srednjovekovni položaj, kao i čitava Regija, imao je burnu istoriju, često menjajući gospodare, koji su ga rušili i obnavlјali i prilagođavali svojim vojno-strateškim potrebama. Od 1818 godine, tokom prve polovine XIX veka, predstavlјala je tursko uporište.
Tvrđava je napuštena 1867 godine, kada su je Turci, kao i ostale utvrđene gradove, predali Srbiji.

Arheološki lokalitet Okno

Po brojnosti i očuvanju arheoloških nalaza, ovaj lokalitet je jedinstven u svetu.

Muzej Krajine

Negotinski muzej je osnovan 16. februara 1934. godine odlukom Bana Moravske banovine sa sedištem u Nišu, a na inicijativu samih negotinaca.
Prvobitni naziv muzeja bio je „Gradski muzej Hajduk Veljko“. Objekte za rad Muzeja obezbedila su dvojica velikih dobrotvora i osnivača Muzeja: Petar Tipa, školski inspektor ministarstva prosvete i Milan Radojević, školski nadzornik. Muzej je u početku imao arheološku, jestastveničku (prirodnjačku), numizmatičku i zbirku knjiga.
Danas se u fondu muzeja nalazi oko 15.000 predmeta, od kojih su mnogi u stalnim postavkama raspoređeni u tri reprezentativna objekta, koji za sebe predstavljaju kulturna dobra: Arheološki muzej, Rodna kuća Stevana Mokranjca i Muzej Hajduk Veljka. Osim toga muzej svoju delatnost obavlja i na dva arheološka nalazišta: Rezidencijalno memorijalni kompleks Vrelo Šarkamen (III vek) i kompleks manastira Koroglaš (XIV vek).

Felix Romuliana

Desetak kilometara, od Boljevca ka Zaječaru, na prostranom platou u blizini Gamzigrada, okružena  planinama istočne Srbije nalazi se Feliks Romulijana (Felix Romuliana), carska palata rimskog imperatora Gaja Valerija Galerija Maksimijana, podignuta u 3. i 4. veku naše ere.

Narodni muzej

Narodni muzej u Zaječaru je osnovan 1951. godine kao zavičajna zbirka. Kulturno-istorijski značaj eksponata svrstavaju Narodni muzej u Zaječaru u red najznačajnijih muzeja u Srbiji. Danas muzej poseduje odeljenja: arheologije, istorije, istorije umetnosti i etnologije, koja imaju stalne izložbene postavke u zgradi muzeja, Radul-begovom konaku i Muzeju Timočke krajine u Boljevcu. Od 1996. godine muzej ima i odeljenje dokumentacije, kao zasebno odeljenje. Pojedini eksponati zauzimaju istaknuto mesto u svetskoj kulturnoj baštini (mozaici, skulpture, arhitektonska dekoracija carske palate Romuliana).

Zavičajna kuća Ljubinke Savić – Grasi

Kuća potiče s kraja  XXI. veka, pripadala je porodici Savić do 1926. godine kada je prodata Opštini Ilinskoj. Pored sedišta opštine, u njoj je nakon Drugog svetskog rata jedno vreme bila seoska prodavnica i kafana. Rekonstruisana je u potpunosti i pretvorena u Zavičajnu kuću vajarke Ljubinke Savić - Grasi, septembra 2009. godine. Kuća je opremljena u tradicionalnom stilu predmetima domaće radinosti žitelja Ilina. U sobi Ljubinke Savić - Grasi urađena je postavka o životu i stvaralaštvu ove umetnice, koja je živela i stvarala u Beogradu, ali je do kraja života ostala privržena svom zavičaju. Ljubinka Savić - Grasi rođena je 1922. godine u selu Ilino kod Boljevca. Akademiju likovnih umetnosti i postdiplomske studije završila je u Beogradu uklasi prof. Alojza Dolinara.  Najčešće je radila u gipsu, terakoti i bronzi. Izlagala je na brojnim izložbama u zemlji i inostrantstvu. Dela Ljubinke Savić Grasi čuvaju se u našim najvećim muzejima, kulturnim i prosvetnim ustanovama i privatnim  zbirkama, a od septembra 2009. godine neka od njih su izložena u njenom rodnom Ilinu. Umrla je u Beogradu 1. decembra 1999. godine. U blizini kuće nalazi se ilinsko vrelo, vrelo zdrave i pijaće vode.

Sokograd

U kanjonu reke Moravice, oko 2 km južno od Sokobanje, na strmom i prilično nepristupačnom uzvišenju nalaze se ostaci srednjovekovnog utvrđenja. Utvrđenje je nepravilne osnove, većih dimenzija i verovatno je podignuto na temeljima antičkih građevina. Sastoji se od Donjeg i Gornjeg grada. Donji grad je uglavnom razrušen, sem delova bedema, četvorougaone kule i glavne kapije koja je najbolje očuvana. Gornji grad – citadela je na stenovitom grebenu koji je odvojen od Donjeg grada. U okviru Gornjeg grada nalazi se najviša četvorougaona kula sa puškarnicama. Oko nje je dublji prokop. Postoje još dve pravougaone kule, nešto niže, povezane dužim zidom koji je imao otvore za topove. Ulaz u Gornji grad bio je kroz donju kulu. Očuvana je i cisterna za vodu, zasvedena kamenom i usečena u stenu. U njoj su nađene keramičke cevi za dovod kišnice. Utvrđenje je građeno tokom XIII i XIV veka da bi već početkom XV veka, tačnije 1412, bilo opustošeno i uništeno od strane odmetnika Muse. Postoje podaci da ga već sledeće, 1413. drže Turci. Arheološka istraživanja su vršena 1980–1982. godine.

Timacum minus

Vojno utvrđenje i prateće naselje datiraju iz I veka naše ere. Unutrašnjost utvrđenja ispunjena je različitim građevinama, a po obodu su rimska kupatila-terme i nekropole.

Kuća Ace Stanojevića

U Njegoševoj ulici, jednoj od najlepših u Knjaževcu nalazi se Muzej grada Knjaževca - Kuća Ace Stanojevića. Zaveštan gradu, beše to nekad dom Ace Stanojevića, radikalskog prvaka, bliskog saradnika Nikole Pašića, predsednika Narodne skupštine Srbije. Kuća je spomenik kulture, sagrađena 1910. godine, po planovima bečkog preduzimača Folkera, a po uzoru na italijanske vile, u stilu secesije. Atraktivni drveni trem vodi do prostorija u kojima kao da je vreme stalo krajem XIX veka. Prostrani salon, radna soba, satovi, vaze, porcelan sve odiše toplom odmenošću. Lični predmeti Ace Stanojevića, kao i mnogi eksponati dobijeni od starih porodica, podsećaju da je Knjaževac jedna od najstarijih varoši u Srbiji.

Utvrđenje Dijana

Utvrđenje Dijana izgrađeno je od kamena tesanika u vreme cara Trajana, verovatno 100-101. godine, u isto vreme sa prokopavanjem kanala, kada je omogućena bezbednija plovidba Dunavom. U ovom delu je Dunav veoma buran, sa mnogo virova, brzaka i podvodnih stena koji gotovo onemogućavaju plovidbu, što je upravo bio razlog što je Car Trajan izgradio kanal paralelan sa Dunavom, povezan sa neprohodnim delom koji je onemogućavao nesmetanu plovidbu Dunavom.

Dijana je pravougaoni kastrum dimenzija 100 sa 200 m, sa uvučenim kulama na bedemima. Konačan izgled tvrdjava Dijana dobija krajem 3. i početkom 4. veka dodavanjem bedema sa isturenim kulama koji se prostiru ka Dunavu, zatvarajući i štiteći deo obale.

Sredinom 5. veka utvrdjenje Dijanu razaraju Huni, a oko 530. godine obnavlja ga car Justinijan. Pored ostataka bedema sa kapijama i kulama, u unutrašnjosti utvrđenja Dijana otkrivene su vojne barake i drugi objekti, a iznad bedema utvrđeno je postojanje svetilišta, nekropole i manjeg naselja. Izuzetan arheološki materijal (raznovrsni predmeti za svakodnevnu upotrebu, skulpture od mermera i bronze) ukazuje da je pored uloge vezane za odbranu kanala, na Dijani postojao značajan ekonomski centar sa pristaništem.

Na visokoj steni iznad samog Dunava, u blizini Kladova, na Karatašu, nalaze se ostaci Dijane, jednog od najvećih i najočuvanijih rimskih i ranovizantijskih utvrđenja (kastruma) na Dunavu.

Lepenski vir

Arheološko nalazište Lepenski vir je otkriveno 1965. godine, na samoj obali Dunava, na oko 15 km od Donjeg Milanovca. Lepenski Vir je jedno od najvećih i najznačajnijih mezolitskih i neolitskih arheoloških nalazišta. Smešteno je na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri. Ovaj lokalitet, koji je ime dobio po dunavskom viru, bio je sedište jedne od najvažnijih i najsloženijih kultura praistorije. Kultura Lepenskog Vira je stara oko 8000 godina i predstavljala je potpunu nepoznanicu za arheologe, a nazvana je po lokaciji na kojoj je otkrivena.
Nekoliko ključnih stvari izdvaja Lepenski Vir od drugih praistorijskih kultura. Na ovom mestu su ljudi živeli konstantno oko 2000 godina i za to vreme su prešli evolutivni put od lovaca i sakupljača plodova do organizovane društvene ekonomske zajednice.

Stanovnici Lepenskig Vira bili su prvi urbanisti i graditelji na ovim prostorima jer su pravili kuće koje su u osnovi bile trapezoidnog oblika, prekrivene drvenom kostrukcijom, lišćem i kožom divljih životinja. U kućama se nalazilo ognjište, mali žrtvenik i kamene skulpture koje su predstavljale njihova božanstva. Upravo su te sklupture postale prepoznatljiv znak Lepenskog Vra širom sveta i predstavljaju najstariju umetnost te vrste u Evropi.

Tokom iskopavanja otkriveno je sedam sukcesivnih naselja i 136 objekata (kako stambenih, tako i sakralnih) koji su izgrađeni u preriodu od oko 6500. do 5500. godine pre naše ere.

Šarkamen

Kasnoantički lokalitet Vrelo Šarkamen nalazi se 25 km zapadno od Negotina. Ovaj rezidencijalno- memorijalni kompleks potiče iz perioda rimske vlasti (3-4. vek) i jedan je od malog broja do sada potvrđenih van Rima. Istraživanja su izvedena na jednom od pet vidljivih objekata - Mauzoleju carice majke, u kome je 1996.godine otkriven set zlatnog carskog nakita (nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu), iz perioda vladavine Galerija i Maksimina Daje (293. do 311.godine)

Muzej Rudarstva

Prva pisana inicijativa za osnivanje muzeja u Boru datirana je 15. decembra 1950. od strane Gradskog odbora Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, kada je i postavljena osnovna koncepcija muzeja kao ustanove koja će se baviti “prikupljanjem, čuvanjem i prezentovanjem kulturno istorijskih dobara iz daleke i bliže prošlosti, sa posebnim akcentom na razvoj rudarstva i metalurgije.“ Počelo se sa nabavkom muzejskog materijala, što je rezultiralo i izložbama (1951. i 1955). Zapošljavanjem prvih stručnjaka 1961, muzej je počeo da radi kao Narodni muzej, a početkom 1974. svoju specifičnost izrazio je i promenom imena u Muzej rudarstva i metalurgije. Za razliku od drugih specijalizovanih muzeja, borski muzej je definisao svoj odnos prema istoriji, stavljajući u središte interesovanja čoveka kao pokretača razvoja rudarstva i metalurgije istovremeno istražujući povratni uticaj ove industrijske grane na društvo i prirodu u celini.
Godine intenzivnog razvoja Bora i vizionarstva, dovele su do otvaranja novih muzejskih postavki: “Brestovačka banja u vreme kneza Miloša“ u istoimenom konaku u Brestovačkoj banji (1970), “Istorijski razvoj rudarstva i metalurgije od praistorije do danas“ u Domu kulture (1974, 1984), “Partizanski bivak“ u Prevodskom potoku (1981), u Odeljenju muzeja u Majdanpeku (1985. do 1998), Galerije Umetničke kolonije “Bakar“ (1996), Park muzeja rudarske, metalurške i mašinske opreme (1997). Pored stalnih izložbi, muzej raspolaže galerijom u kojoj se godišnje organizuje dvadsetak sopstvenih ili pozajmnih tematskih izložbi.
U istoriji borskog muzeja posebno značajno je pokretanje periodičnog glasila pod nazivom “Zbornik radova Muzeja rudarstva i metalurgije,“ 1980. i početak organizovanja međunarodne vajarske kolonije “Bakar“, 1985.
Muzej rudarstva i metalurgije izrastao je u modernu ustanovu razvijenog tipa sa organizovanim pratećim službama i stručnim odeljenjima. Pored odeljenja koja čine zbirke, Muzej u svom sastavu ima i odeljenje dokumentacije, pedagoško odeljenje i odeljenje za konzervaciju i restauraciju, kao i muzejsku biblioteku.

Radul Begov Konak

Radul-begov konak se nalazi u centru grada, u ulici Ljube Nešića. Predstavlja jedan od spomenika orijentalne arhitekture u ovom kraju. Prema legendi, sagrađen je krajem 18. veka. Pripadao je nepoznatom turskom begu. Po oslobođenju Timočke krajne od Turaka 1833.godine otkupljuje ga trgovac Radul Gligorijević, po kome je čardak dobio ime. Kompletno je obnovljen 1975.godine. Na spratu je smeštena stalna postavka, u prizemlju je galerija u kojoj se pored likovnih održavaju i prodajne izložbe skulptura i proizvoda domaće radinosti kao i književne večeri i promocije knjiga. Prostor Radul-begovog čardaka je i omiljeno mesto okupljanja mladih.

Istorijski arhiv

Arhivsko središte u Zaječaru osnovano je 1948. godine Naredbom o privremenom obezbeđenju arhiva. Teritorijalna nadležnost središta odnosila se na zaštitu arhivske građe, nastale delatnošću stvaralaca sa teritorije tadašnjih srezova: Zaječarskog, Borskog, Knjaževačkog, Krajinskog, Boljevačkog, Timočkog, Brzopalanačkog, Ključkog i Porečkog. Danas Istorijski arhiv "Timočka krajina" obuhvata područje tri opštine: Boljevac, Zaječar i Knjaževac. Na području teritorijalne nadležnosti Arhiva deluje preko 500 značajnih stvaralaca arhivske građe (registratura).

U depoima Arhiva nalazi se 2000 metara dužnih arhivske građe različite provenijencije nastale radom državnih organa, finansijskih, prosvetnih, kulturnih, crkvenih organizacija i institucija kao i porodična i lična arhivska građja značajnih stvaralaca. Razvrstana je u 450 fondova i zbirki dokumenata najvećim delom sređenih i popisanih sa urađenim sumarnim inventarima. Informisanje zainteresovanih korisnika ostvaruje se na više načina: usmeno, od strane nadležne službe, i pismenim odgovorom na zahtev stranaka.

Vrmdžanski grad

U dolini Pakleša, nedaleko od sela Vrmdža,  nalaze se zidine starog grada za koga meštani kažu da je "latinski". Grad je iz rimskog doba i nastao je u periodu do VI veka u vreme vladavine cara Justinijana. Podignut je radi odbrane ovog dela vizantijske teritorije od prodora Avara i Slovena. Razoren je 1416. godine i to je sve što se o njemu zna u antropološko-demografskom pogledu. Kako legenda tvrdi poharao ga je lično Musa Kesedžija.

Takođe postoji i legenda o tome kako je grad osvojen i koja glasi:

„Kako je građen na nepristupačnim stenama i kako je bio dobro utvrđen, Turci nisu mogli nikako da ga osvoje. Pored toga u gradu je bila dovedena voda i veća količina hrane. Onda su  potplatili jednu babu da im kaže kako da osvoje grad. Baba ih nauči da nađu konja, ajdira i da mu devet dana ne daju da pije vodu, pa da ga povedu oko grada. Gde konj počne nogom kopati, tu da kopaju, jer su tu vodovodne cevi i da preseku vodu. Istovremeno, baba poruči zapovedniku grada da će biti pobeđen, no da potkuju konje naopako i da kroz tajni prolaz napuste grad i tako se izvuku iz opsade. Ovi to i učiniše. Kad su Turci videli tragove, pomisliše da je u grad stiglo pojačanje, ali kada u grad uđoše zatekoše sve pusto.

Amam

Amam - Tursko kupatilo smešteno je na ivici gradskog parka, neposredno uz gradsko šetalište u centru Sokobanje. Usluge Wellness i Spa programa koriste pacijenti smeštajnih objekata bolnice kao i banjski gosti. Sagradili su ga Rimljani uvidevši da je to mesto izvor termo-mineralne vode, veoma jakog lekovitog dejstva. Voda je blagotvorna pozdravlje ljudi pa su zato i napravljeni bazeni i kade. Lekovitu vodu su koristili za inhalaciju jer pomaže kod oboljenja sinusa i plućnih oboljenja.
Nakon Rimljana, ovo kupatilo počinju da koriste i Turci od 1398. godine. Kako je lekovito dejstvo ove vode bilo veliko, ovo kupatilo počinju da posećuje narod iz Turske i Male Azije. Voda je do današnjih dana toliko topla da se mora rashladiti kako bi se upotrebljavala.
Kada su Turci proterani sa ovih prostora 1833. godine, dolazi Knez MIloš Obrenović u već poznatu banju i već sledeće godine obnavlja i pravi svoju kadu koja se i danas može videti. Pored nje su odvojeni muški i ženski bazen. Preko puta Knez je izgradio i konak - Milošev Konak.

Arheo-etno park Ravna

Arheo etno park u Ravni nalazi se osam kolimetara severno od Knjaževca. Posebno je popularna među ljubiteljima običaja i tradicije, a sam ambijent parka vraća dve stotine godina unazad u život sela s kraja XIX i početka XX veka. Stara moravksa kuća, građena od bondruka, preseljena je sa Stare planine. U dvorištu je "prizemnuša" sa vencima paprike, okačenim o neravne duvare, a u blizini je i kazanica za pečenje rakije sa lulom od trešnjevog drveta. U podrumu jedne od kuća nalazi se muzej vina sa vinotekama, dok je u staroj seoskoj školi u okviru kompleksa, nalazi se istraživačka stanica za studente i naučnike, a u dvorištu je i lapidarijum sa rimskim spomenicima, pronađenim na kasnoanitičkom lokalitetu Timacum minus. Tako se u Ravni etno motivi i tradicija prepliću sa dalekom istorijom.

Trajanov most

Dužina mosta se procenjuje na oko 1.130 m, a nosilo ga je 20 stubova. Do danas je sačuvan jedan stub.

Kapetan Mišin konak i Tenkina kuća

Pripadali su najznačajnijim stanovnicima Poreča (Donjeg Milanovca) u XIX veku, Kapetanu Miši Anastasijeviću i Kapetanu Stefanu Stefanoviću Tenki.

Muzej Hajduk Veljka

Muzej Hajduk Veljka je smešten u objektu koji pleni svojom stilskom lepotom, kući oberkneza negotinskog iz polovine 19. veka - konaku kneza Todorčeta.
Muzejska postavka je posvećena junaku iz vremena prvog srpskog ustanka, Hajduk Veljku. U muzeju je izloženo oružje iz I Srpskog ustanka, predmeti pokućstva iz XIX veka i eksponati nastali kao rezultat umetničke inspiracije Hajduk Veljkom.

Rajačke Pivnice

Tradicionalni način podizanja vinograda, rezidbe, obrade i pravljenja vina ostao je sačuvan u veikoj meri u Krajini. Prerada grožđa i nega vina odvijaju se u posebnim prostorijama - objektima koje se nazivaju pivnice (pimnice). Građene su od kamena, često tesanog, od brvana ili bondruka, debelih zidova, često i preko 60 cm.
Pivnice se više ne grade i u mnogim selima su kompleksi pivnica nestali, ostale su sačuvane Rajačke, Rogljevske, Smedovačke, Štubičke i Bratujevačke pivnice. Domaćini su se potrudili da neke od njih preurede u savremeni funkcionalni prostor, zadržavajući specifičan ambijent. Taj prostor su ponudili turistima i u pivnicama se može degustirati i kupiti vino.
Rajačke pivnice  se nalaze nedaleko od istoimenog sela, na brežuljku pored Timoka. Predstavljaju jedinstven arhitektonski kompleks vinskih podruma nastao od polovine XVIII do tridesetih godina XX veka. Kompleks čini 270 pivnica oko centralnog trga sa česmom. Građene su od tesanog kamena i brvana, a pokrivene ćeramidom. Podrumi su delimično ukopani u zemlju kako bi temperatura vrlo malo varirala tokom godine, a na spratu su prostorije za boravak u doba berbe i negovanja vina.

Pozorište Zoran Radmilović

Pozorište je osnovano 1947. godine, a prva pozorišna predstava profesionalnog pozorišta u Zaječaru bila je premijera drame Jurija Mokreva "Žita cvetaju". Prvi upravnik Pozorišta Timočke krajine bio je Miodrag Milosavljević. Tokom 55 godina rada, Pozorište je brižljivo negovalo dramski repertoar, sastavljen podjednako od vrhunskih stranih i najznačajnijih domaćih tekstova klasične ali i moderne dramaturgije. Takodje, Pozorište je osvajalo i mnoge prestižne nagrade na festivalima teatarskog stvaralaštva širom Jugoslavije.

Negujući uspomenu na svog sugrađanina, glumca Zorana Radmilovića, Pozorište je 1990. godine dobilo ime "Zoran Radmilović". Zaječar se od 1998. godine uključuje u dodeljivanje nagrade "Zoran Radmilović", a od 1993. osniva se fondacija "Zoran Radmilović", i počinje održavanje pozorišne manifestacije "Dani Zorana Radmilovića". Za proteklih 10 godina na "Danima Zorana Radmilovića" odigrano je preko 70 predstava najznačajnijih domaćih i stranih pozorišta.

Muzej Timočke bune

Muzej Timočke bune, koji se nalazi u Boljevcu, je stalna postavka iz vremena Timočke bune, smešten u autentičnom zdanju tog vremena. Muzej je smešten u staroj „аpsani“ – zatvoru iz 1861.godine. Adaptiran je 1983. godine tačno na stogodišnjicu od početka Timočke bune. Postavku su radili Narodni muzej Zaječar sa Istorijskim muzejom Srbije.

Česma Kneza Miloša

Zahvaljujući blagotvornoj sokobanjskoj lekovitoj vodi, Knjaz Miloš Obrenović je bitno popravio svoje zdravlje. Zato dade nalog da se na ulazu u Banju izgradi spomen česma. Potpuno je očuvan originalan natpis na česmi: "Miloš Obrenović I, Knjaz Srpski, podiže ovaj istočnik za večiti spomen dolaska svog u Banju, 10 godine 1860."

Legat galerija

Legat galerija Miluna Mitrovića otvorena je 28 juna 2001. god. na inicijativu sokobanjskog akademskog slikara Miluna Mitrovica, koji je tom prilikom Sokobanji poklonio oko 150 slika. Milun Mitrović je i jedan od osnivača umetničke kolonije "Sokograd" koja svake godine okuplja eminentne umetnike i obogaćuje zbirku galerije. Legat se nalazi na mermernom šetalištu i u ovom objektu tokom leta smenjuju se postavke velikog broja priznatih domaćih i svetskih imena u umetnosti. Takodje, ovde se održavaju i drugi dogadjaji iz oblasti kulture, umetničke večeri, koncerti, književni susreti.  Objekat je pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika.

Zavičajni muzej Knjaževac

1970. godine nа inicijаtivu učiteljа Nikole Micićа Lаnde, Knjаževаc dobijа istrijsko-muzejsku zbirku osnovаnu pri Mаtičnoj biblioteci, а od 1971. grаd preuzimа brigu o stаrinаmа i predmetimа sа obližnjih lokаlitetа. Muzejskа zbirkа nаlаzilа se u prostorijаmа Mаtične biblioteke nа Trgu oslobođenjа br. 19 sve do 1975. godine kаdа je, nаkon sistemаtskih аrheoloških istrаživаnjа nа rimsko-vizаntijskom lokаlitetu Timacum Minus u selu Rаvnа, otvorenа stаlnа muzejskа postаvkа u zgrаdi u Kаrаđorđevoj ulici.

Od 1971. godine zа potrebe čuvаnjа muzejskih predmetа oslobođen je jedаn deo objektа u Kаrаđorđevoj 15. Muzejskа zbirkа je u ovom prostoru i zvаnično otvorenа zа jаvnost 25. novembrа 1975. godine.

Kаo sаmostаlnа ustаnovа kulture počinje dа rаdi 1980. godine pod nаzivom Zаvičаjni muzej Knjаževаc. 1982. godine obezbeđen je objekаt zа potrebe muzejа, а nаkon istrаživаnjа praistorijskih nаlаzištа Škodrino polje i Bаrаnicа, koje je iste godine orgаnizovаo Centаr zа аrheološkа istrаživаnjа Filozofskog fаkultetа u Beogrаdu zbirkа je dopunjenа, te od 1985. dobijа novi izgled. 1987. godine аrhitektа Zаvodа zа zаštitu spomenikа kulture Simа Gušić, rаdi projekаt аdаptаcije objektа u Kаrаđorđevoj 15  nа osnovu kogа će se u nаrednih dvаdeset godinа rаditi nа uređenju prostorа muzejа. 1996. nаkon rаdovа nа sаnаciji i аdаptаciji jednog krilа ovog objektа, deo bogаtog fondа Zаvičаjnog muzejа, zаhvаljujući prof. dr Petru Petroviću, аrhitekti Simi Gušiću, kustosimа: аrheologu Svetozаru Jovаnoviću i etnologu Dušici Živković doživljаvа novu, modernu koncepciju i prezentаciju.

U toku nekoliko decenijа predаnog rаdа Zаvičаjni muzej Knjаževаc postаje kompleksnа celinа u čijem su sаstаvu odeljenjа zа аrheologiju, etnologiju, kulturnu istoriju i istoriju umetnosti, konzervаciju, fotodokumentаciju kаo i vodičkа službа, tj. mаtičnа zgrаdа Zаvičаjnog muzejа, Muzej grаdа u Kući Ace Stаnojevićа i Arheo-etno pаrk sа lаpidаrijumom u Rаvni.